ZARK

Prva hrvatska izložba u proširenoj stvarnosti (augmented reality ili AR) održana je u 21. svibnja 2011. u kinu Tuškanac. Riječ je o multimedijalnoj AR izložbi u organizaciji umjetničke udruge Zagreb Art Kolektiv (ZARK) na kojoj su se mogle pogledati slike američkog slikara Jonathana Robertsa i filmovi i fotografije hrvatskih umjetnika, redateljice Nikoline Barić i snimatelja i fotografa Mirana Krčadinca.

Sponzori su bili Iskon Internet, Hrvatski telekom, Hrvatski filmski savez i La-log logistika, a program otvorenja kombinirao je tradicionalno prikazivanje radova umjetnika u kinu Tuškanac te inovativan pristup promatranja izložbe pomoću smartphonea (iPhone ili neki drugi smartphone koji koristi sustav Android). Izložbu je u velikoj dvorani otvorila Patricia Kiš, urednica kulture u Jutarnjem listu, zatim je nastupila japansko-hrvatska violinistica Rika Takaba i prikazan je nagrađivani kratki film Nikoline Barić. Publiku su na kraju oduševile i plesačice iz plesne skupine “Ting Tribe”. U predvorju su bile izložebe slike i fotografije, a britansko-hrvatski DJ Dirty Hairy pobrinuo se za glazbenu podlogu i zabavio posjetitelje izložbe.

U sklopu izložbe slike, filmovi i fotografije troje umjetnika postavljene su u proširenu stvarnost po frekventnim lokacijama u cijelome gradu (na primjer kod HNK-a, na Markovu trgu, trgu Bana Jelačića, ispred MSU-a, na bivšem gradskom kupalištu ‘Babinjak’, itd.), kao i ispred kina Tuškanac, te se u njima moglo uživati bilo kada pogledom kroz smartphone.

Proširena stvarnost ili augmented reality (AR) naziv je za izravan ili neizravan pogled na fizički svijet proširen računalno generiranim objektima. Najčešće se proširena stvarnost gleda pomoću nekoga posrednoga medija, a najpogodniji za to je mobilni telefon tj. smartphone koji sadrži sve potrebno za novo AR iskustvo. Princip proširene stvarnosti je da se na određenoj poziciji u fizičkom svijetu (pomoću GPS koordinata ili tzv. QR kodova) postave odabrani modeli – fotografije ili video sadržaji – koji se zatim promatraju putem zaslona na odabranim lokacijama.

Izjava umjetnika:

Pčele proizvode med, pauci pletu mreže, proljetne ptice pjevaju free jazz, a ljudi izmišljaju nove stvarnosti.

Još jednom, granice stvarnosti se pomiču. Još jednom, čovječanstvo je pokazalo da ono što se donedavno činilo mogućim tek u našoj mašti, polako postaje novi krajolik svakodnevne stvarnosti: šarene, nadrealne pointilističke slike izdižu se nad zgradama, ljudi čije je vrijeme došlo i prošlo vraćaju se svojim dnevnim rutinama ponovno nastanjujući mjesta za koja se mislilo da su odavno nestala bez traga, dok se priče njihovih potomaka odigravaju u raznim narativnim smjerovima (kao i po raznim ulicama grada), umjesto da slijede neku linearnu priču.

Danas svatko može saznati sve što ga zanima o nekoj osobi, mjestu ili predmetu jednim letimičnim pogledom na ekran. Za sada su prozori u alternativnu realnost koja se nalazi po cijelom Zagrebu ekrani mobilnih telefona. No ubrzo, tehnologija koja nam omogućuje da ju promatramo i iskusimo bit će nosiva. A zatim ćemo je najvjerojatnije moći implantirati u tijela.

Sada kada su osobna računala evoluirala u mobilne aparate (takoreći u nešto s očima i nogama), augmented reality ili proširena stvarnost (skraćeno AR) svima koji to žele omogućuje da izabrane lokacije na karti pretvori u vlastiti neograničeni prostor za samo-izražavanje. Da li je time završila cijela jedna era? Era nekolicine dobro povezanih i financijski potkovanih esteta koji su se etablirali kao konačni suci i svojevrsni filtri javne kulture, koji svoje ideale i interese guraju u prve redove društvenog diskursa, a sve ostale pokušaje osuđuju na propast? Da, ta era je završila: proširena stvarnost daje priliku svima onima koji su do sada bili u sjeni ili zaboravljeni da zauzmu najljepša mjesta u gradu, da  u našu neposrednu okolinu postavljaju baraže iz svoje mašte i to s preciznošću navođenog projektila. Umjetnici više ne moraju čekati odobrenje nekog vijeća ili odbora da svoja djela izlože u muzejima i galerijama. Ne samo da će javna mjesta poput gradskih trgova i parkova početi nalikovati golemim umjetničkim galerijama nego će se to početi događati i na mjestima kojima javnost u pravilu ima ograničen pristup. Na primjer, predsjednička palača, sabor ili ministarstvo obrane sada su otvoreni za kolonizaciju svakome tko ima bilo kakve umjetničke aspiracije – naime GPS koordinate su besplatne i javne. Te brojke nisu u ničijem vlasništvu. 

Pojava mobilnih tehnologija poput proširene stvarnosti kao sredstva za rušenje etabliranih kulturalnih modela nije mogla doći u bolji trenutak. Stalna plima informacija koju je donio Mooreov zakon tjera nas da uvijek iznova tražimo nove načine za umrežavanje znanja u raznim disciplinama u sadržajne i lako razumljive okvire. Poticanje stvaranja većeg broja umjetničkih formi koji omogućuju da ih u potpunosti iskusimo putem proširene stvarnosti i koji se odlikuju jednakošću omogućit će nam da iznađemo najbolje smjerove snalaženja u prostranstvima ekonomije znanja koja se rađaju iz udruživanja onoga što se donedavno smatralo odvojenim poljima. U proširenom gradskom pejzažu gdje su tradicionalne kulturne granice zamagljene ili čak potpuno izbrisane, gdje se prošlost, sadašnjost i budućnost neprestano miješaju, stvarajući tako suprotstavljene poglede, kao i nove izvore inspiracije i suradnje, intelektualni kapital naše zemlja može se samo povećavati. Prema tome, naš je cilj pretvoriti Zagreb u veliki laboratorij u kojem se istražuju potencijali proširene stvarnosti.